Derviski Red Bektasija Prof. Dzemal Cehajic
		Srce vjernika je ta Kabe Istine, o Vahdeti Znanje je u njemu istog trena sam Kevser i Zemzem                                         -mulihd vahdeti (d.1598)-
	Derviski red bektasija razvio se kao red ili sekta, apsorbirajuci misticko-heterodoksne grope dervisa, kao sto su na primjer Abdalan-i Rum, kalenderije, hajdarije. Naime, ovaj red uzdigao se i formirao iz raznorodnog nasljeda heterodoksno-islamskih tendencija, te hristcansko-anadolskih i turskih sujevjerja. Buduci da je Hadzi Bektas Veli bio ucenik i najistaknutiji nasljednik Baba Ishaka, ili kako se drugacije nazivao Baba Rasula, tog slavnog sejha baba'ija, zacijelo da se i bektasizam stvarao oslanjajuci se na tradiciju "baba?ija" i na drevne heterodoksne elemente Turkmena u cijoj sredini se i razvio. Po misljenju Fuad Koprilija bez oklijevanja mozemo tvrditi da izmedu Hadzi Bektas i njegova sejha Baba Ishaka, kao i kalenderija, hajdarija i babaija ne postoji neka razlika u doktrinarnom pogledu. I porijeklo tih baba'ija i turkmenskih sejhova, Fuad Koprulu trazi djelomicno u bratstvu jesevija, a djelomicno u grupi kalenderija. Ovo posljednje vuce svoje porijeklo iz grupe zvane horasanska skola, ili jednostavno melametija i razvija se poslije Dzemaludin Samia (umro 1584) u Siriji, Egiptu, Iraku, Persiji, Indiji, Srednjoj Aziji i Anadoliji. Prezir prema opstem misljenju, nezenjstvo, siromastvo i prosjacenje su osnovni izrazaji i nacela melametija, koja su varirala do izvjesne mjere prema vremenu i sredini. Kalenderije su dervisi-lutalice, koji su, obrijane kose, obrva, brade i brkova, lutali od grada do grada, mada su u nekirn centrima imali i svoje tekije. Takoder i bratstvo hajdarija, koje je krajem XII-og vijeka osnovano u Horasanu od strane turskog sejha Kutbudina Hajdara, a koje vodi svoje porijeklo od jesevijskog reda, bilo je jako nadahnuto ucenjem reda kalenderija. Pripadnici hajdarija su bili, narocito, rnladi Turci iz Horasana. Vec u XIII stoljecu dervisi reda kalenderija, hajdarija i jesevija, ciji misionari su nailazili na bolji prijem i odziv medu plemenima po selima negu u gradovima, gomilali su se u Anadoliji, koja je dosla pod vlast Ilhanida. Pod zastitom Mongola, turski sejhovi (babe) su dosli u Anadoliju sa svojim dervisima da tu produze propagiranje svojih ucenja. Istina, oni su od nomada po selima dolazili i boravili na dvorovirna Seldzuka i krajiskih begova. Zacijelo, i islam Turkmena, s obzirom na sve moguce utjecaje i nasljeda, bio je isuvise heterodoksan, buduci da je rezultirao iz sinteze idolopoklonickih elemenata Turaka i jedne popularne forme ekstremnog si?itstva, mistike i lokalnih nasljeda. Bektasijski red koji je u XIV stoljecu bio poznat pod imenom "Abdalan-i Rum" (abdali Anadolije) ili "Babe Turkmena", koji su uzeli ucesca u ratovirna za Osmana i Orhana i intimno bili vezani za osnutak Osmanskog Carstva, moze se tretirati kao jedna od docnijih forrni babaizma koji je nastao mijesanjem doktrina heterodoksnih bratstava -jesevija, kalenderija, hajdarija, kako smo vec rekli, sa predanjirna anadolskih Turkmena i lokalnim predrasudama. Dakle, red bektasija razvio se u sinkretisticko jedinstvo i kombinaciju raznorodnih elemenata koji vade porijeklo iz mnogih izvora - narodnih, heterodoksnih, ezoterickih, pacev od narodnih kultova Centralne Azije i Anadolije, do anadolsko-turskih i hriscanskih, a kasnije i balkanskih, do doktrina hurufIja. On je baziran na kultu sveca (evlije) i organizovanom sistemu tekija ili loza, u kojem je Hadzi Bektas samo centralisticka figura, odnosno identifIkacija i ujednjiavajuci spritualni faktor. Bektasijski, red koji je postojao vec u XIV vijeku, narocito je dobio na znacaju u XV i XVI stoljecu, kada je objedinio ostale heterodoksne grope i kada je stvoren kult Hadzi Bektasa Velija medu abdalima i svim ostalim grupama proizaslim iz babaizma, buduci da se red organizovao u sistem loza i ustaljenih pravila i ceremenoja, da bi najzad prerastao u siroku organizaciju. Naime, u Hadzi Bektasovom djelu "Maqalat"-u, napisanom prvo na arapskom, zatim pretocenom u stihove na turskom, a onda i u tursku prozu, ne samo da nije iskristalisana organizaciona struktura i obicaji reda, nego i doktrine i ritual i specificne misterije bektasija nisu bili posebno istaknuti, sto potvrduje tezu da je konacno fomiranje reda u organizacionom pogledu ucinio "drugi pir", Balim Sultan (umro 1516) pocetkom XVI stoljeca. I sama njegova titlua "pir-i thani" (drugi ucitelj) govori o njegovoj ulozi i znacaju u organizaciji bektsijskog reda. Prema sacuvanoj tradiciji, Balim Sultan je postavljen na celo reda, odnosno povjerena mu je funkcija proceInika glavne bektsijske tekije (Pir Evi) u Hadzi Bektas Koyu u blizini Kirsehira 1501. godine. Poslije Balim Sultana, ustalila se praksa da se proceInik centralne tekije bektsija (dede), koji slovi kao voda i lider, bira od strane specijalnog koncila (savjeta). Dakle, Balim Sultan je stvorio organizaciju od tih raznorodnih elemenata, o kojima smo govorili, formirao zajednicki ideal, unificirao osnovni ritual i simbolizam, a kaze se i da je uveo i praksu nezenjstva. Istina je, medutim, da je celibat praktikovala samo jedna neznatna grupa bektasija Ali, i pored toga, mi u literaturi bektasija susrecemo disonantnu hrpu vjerovanja i dogmi nastalih u razlicito vrijeme i u raznolikom ambijentu, zbog cega se i ne moze, mozda, govoriti o bilo kakvom pokusaju da se ana objedine u jedan unificirani sistem. I ne samo da postoji siroki korpus vjerovanja razlicitih vrsta, nego se i bektasije medusobno ne slazu u pogledu znacaja izvjesnih dogmi. Njihovi pogledi na Zivot najbolje su izrazeni u odnosu prema ortodoksnom islamu i ortodoksnim uciteljima, koji se mogu okarakterisati kao nepostedna kritika flksiranih vjerovanja i dogmi ortodoksnih ucitelja. U tom odnosu i antagonizmu prema ortodoksiji atmosfera epikurejskog uzivanja zivota i radovanja svijetu kakav on jeste mijesa se sa dobrocudnim prezirom zbog nedosljednosti propovjednika sunnitskih vjerovanja, sto je znacilo duboko zanemarivanje islamskog kulta i rituala. Kao eklatantan primjer Dzon Kingsli Birge navodi pjesmu Junusa Emrea u kojoj pjesnik poredi Boga sa piljarom koji pokusava da odvagne nasa djela i zasluge. Mada pjesma izgleda kao ostar protest protiv Boga i njegove nepravde, koji nas je stvorio kakvi jesmo, a onda nas podvrgava kazni ako cinimo zlo, pjesma je, u stvari, bektasijska kritika sunnitskog vjerovanja u sudnji dan i obracun. Medutim, tendencija da se bektasije narugaju i, izvrgnu podsmijehu ortodoksni islam nije znacila i objasnjenje vlastitih pogleda i vjerovanja, jer bektasije vole da zadrze atmosferu potpune misterioznosti bektasi misterija (sirr-i bektasi) u izrazavanju svojih vjerovanja, u cemu su im dobro posluzili simboli i znacenja ucenja hurufija, koja su za neupucenog prava zagonetka, ili ana ne znace nista, kao sto pise Asik Hasan: "Mi smo basta, ruza je u nama (pocinje pjesma). Ako trazis (slovo) dzim, slovo (dal) je u nama. (Zadnji stili pjesme)." I Turabi u jednom nefesu razvija misli u enigmatitnim terminima koji se bez poznavanja hurufijskih simbola ne razumiju. On kaze: "O, Turabi, onaj koji stvara u jednom dahu 18000 svjetova, To sto stvara svijet su tri slova i pet tacaka." Tendencije razvoja baktasizma ka jednoj misterioznoj religiji logicno su nametnule i potrebu vodita da bi uvedeni mogao uopce shvatiti misterije reda i njegova utenja. Ali, to je odvelo i zakljucku da se utenje bektasija moze razumjeti samo putem vodita, a u daljem razvoju dovelo je do doktrine mursida -vodica kao apsolutno-esencijalnog bica koje zauzima maltene bozansko mjesto za ucenika (murida), koji treba da mu se potpuno preda i pokorava i u njemu i njegovoj volji trazi Istinu. Jer nema knjige koja moze adekvatno da poucava bektasizarn, niti vjere (dogme) koja se moze razumjeti bez pomoci vodica. Da neko postane bektasija, prvi korak je da nade mursida: "Onaj koji kaze, ja trazim Muhameda Aliju, Prvo sto treba da ucini je da nade vodica." Sada se odmah postavlja pitanje: Sta su to dogme, odnosno principi kojima mursid poucava svoje muride? Najvaznija doktrina u ucenju bektasija koja predstavlja put ka religioznom znanju i iskustvu jeste koncepcija "dort kapi" -cetvera vrata, odnosno cetiri osnove, a to su: 1) Serijat (ili ortodoksni sunnitski zakon), 2) Tarikat (ucenja i praksa tajnog religioznog recta), 3) Marifat (misticko znanje o Bogu), 4) Hakikat (neposredno iskustvo sustine realnosti). Prema ovome konceptu strukturiran je i smisao Kur'ana, koji za bektasije ima cetiri znacenja: a) spoljni tekst ('ibare) je za masu ('awam); b) suptilnosti (leta'if) za gnostike ('arifin); c) tajne za evlije; d) unutrasnju istinu, bit (hakikat) za profete i poslanike. Cinjenicaje da bektasije, po opcem uvjerenju, potpuno zanemaruju i zapostavljaju religiozne obaveze koje trazi serijat, mada su zadrzali samo izvjesnnu dozu respekta u odnosu na odredbe serijata. Dovoljna je ilustracija za to upotreba vina u okviru bektsijskili ceremonija. "Kod bektsija", kako kale Enver Sapolyo, "postoji molitva, ali namaz, kao obavezna dnevna molitva serijatom propisana, ne postoji. Oni se stalno mole Aliji i pirovima." Preneseno na idejni, odnosno intelektualni plan, za bektasije postoji fiksirani jaz izmedu serijata i tarikata, koji se izrasava u ideji o videnju svijeta u kojem Zivimo. Za onoga koji usvaja serijat i njegova ucenja svijet je stvoren iz nicega -nebica. Takva logika razmisljanja vodi do izvjesnog dualizma. Naime, postoji Bog iznad, a izvan je njegov stvoreni kosmos, i taj materijalni svijet dok postoji, posjeduje izvjesnu realnost. Medutim, za onog koji je ucao u tarikat, ideja o Bogu i svijetu se mijenja. gada se o Bogu ne misli kao o mocnom tvorcu, nego vise o Istini, Realnom bitku, a sve drugo je sarno privid i pojava. Bog je opstojao kao nediferencirano jedinstvo. Stvaranje svijeta, kao sto znamo, desilo se kada je Bog, prema navodnoj izreci Muhameda, odlucio: "Bio sam skrivena riznica, zato sam zelio da budem poznat, i tako sam stvorio kreaciju (svijet) da bi bio upoznat." Interesantno je zapaziti ideju bektsija da je Bog iz svoje vlastite svjetlosti stvorio svjetlo Muhameda (Nur-i Muhamedi), a onda radi njega stvorio svijet. Bektasije tu uobicajenu ideju variraju, identiflkujuci Aliju sa Muhamedom, Aliju koji se otkriva u ovoj svjetlosti i cije inicijale nalazeu njoj. Zatim je iz istog izvora stvorio duse profeta i svih stvorenja. Oslanjajuci se na izvjesne stavke i ideje Kur'ana i tradicije red bektasija je kreirao semu emanacije fenomenalnog svijeta umnogome se sluzeci terminima Ptolomejevog kosmografskog sistema. Razmatrajuci druge redove, mi smo objasnili da se serijom emanacija i izljeva iz nediferenciranog jedinstva proporcija Realnog bica smanjuje kako se spusta dalje od izvora. Taj razvoj tece u dva pravca, ili, slikovito izrazeno, u dva luka: "qaws-i nuzul" (Luk spustanja) i "qaws-i 'urudz" (Luk uzdizanja, penjanja). Silazak tete iz bozanskog izvora u vidu emanacija koje sadrze staIno smanjujuce elemente Realnosti, a stalno rastucu proporciju pojave ili nebica sve do fizicke materije na dnu silaznog luka, tj. do fenomenalnog svijeta. Zatim slijedi drugi luk "qaws-i 'urudz" (Luk uzdizanja, penjanja), kada materija preuzima sve vise karakter Realnog bica dok ne dode do savrsenog covjeka (Insan-i kamil), sto znaci potpuni povratak u bozanstvo. To se oslanja na izreku Muhameda: "Sve ce se vratiti svome izvoru". U stvari, ovaj ciklus spustanja i ponovnog uzdizanja znaci usavrsavanje ljudskog bica koje treba da se penje do savrsenog covjeka, sto predstavlja povratak covjeka ka Bogu kao svom ishodistu. Medutim, neke bektasije vjeruju u prelazak duse na samrti u tijelo iste vrste (metempsihosis). lma ih koji vjeruju da je dusa ubice Huseina usIa u zeca, zbog cega oni ne love niti jednu, pa i ne doticu se zeca. Istina je da bektasije mnogo govore o ideji povratka ka Bogu, medutirn, veoma malo je receno u literaturi ovog reda o buducem Zivotu. Pa i taj povratak u bozanstvo, kako na to gledaju bektasije, nije zamisljen kao bilo kakav gubitak individualiteta. Jer smatraju da je preminuli evlija jos Ziva prisutnost u fenomenalnom svijetu koju covjek, po potrebi, maze pozvati u pomoc. Medu svrsenim i evlijama koje narocito postuju bektasije, kao centralna figura pojavljuje se Alija, po cemu su bektasije ujedno alevije. U spiritualnoj hijerarhiji, o kojoj sma naprijed nesto rekli, najuzvisenije mjesto pripada Aliji. Oni su otsli taka daleko u teoretskom objasnjenju znacaja Alije da su ne sarno stvorili kult Alije nego su ga identificirali sa bozanstvom. Ta deifIkacija Alije izrazava se i u njihovom izrazu "bism-i Sah" (U ime Cara, ili u ime Alije), umjesto Kur'anskog "bismilIahi" (U ime Allaha). Bektasije Aliju ujedinjuju sa Allahom i Muhamedom u jedan trinitet, kako to izrazava Sefll Abdal: "Allah Muhammet Ali hep bir sirdir". (Allah, Muhamed, Alija, svi su jedna tajna) ili Perisan Baba "Hakk Muhammet Ali haktir". (Bog, Muhamed, Alija su Realnost) U knjizevnim kreacijarna bektsija Muhamed i Alija dolaze kao jedan pojam, jer, kako misle bektasije, oni se izgovaraju i pisu kao dva imena, a u stvari su jedna licnost, ill kao neka teoloska flgura dvojice koji su objavili tajne islamske religije. Medutim, iz praktitnih razloga, pravi se razlika. Teoretski gledano, Muhamedu pripada potasno mjesto kod bektasija, jer prva emanacija iz nediferenciranog bozanstva je "Svjetlo Muhameda" (Nur-i Muhammedi). Prorok Muharned je prezentirao bozju objavu, Kur'an, ali put za razumijevanje unutrasnjih znatenja i dubljeg poimanja objave jeste Alija, zbog tega Alija kod bektasija zauzirna pre-dominantno mjesto. U doktrinarnom smislu bektasije su si'iti, priznaju 12 imama i visoko cijene Dzafera al-Sadika. Pored 12 imama, bektasije, postuju i 14 nevinih Zrtava (ma'sum-i pak), djecu imama. Ovih 14 nevinih i 12 imama sa Fatimom i Hatidzom predstavljaju kod bektasija posebne manifestacije Boga, sto skupa tini broj arapskog alfabeta, i sto je od znataja prema teoriji hurufizma koju su prihvatill bektasije. Obredi i Ceremonije Kao red zatvorenog tip a, bektasije su imali elaboriranu ceremoniju prijema novih clanova zvana "Ikrar ayini", koja je objasnjena u knjigama o bektasijskom ritualu (Erkan-name). Medutim, treba primijetiti da se opisi ceremonije, redoslijed obreda, kao i sadrzaj obreda donekle razlikuju kod raznih autora, kao na primjer, kod Murata Sertogiua, Envera Sapolyoa, Kemala Sarnangila, kao i Yakub Kadrija. U toku ove ceremonije, kad se kandidat proglasi clanom, slijedi distribucija rakija, hljeba i sira. Pretpostavlja se da je to preostali obicaj svete opcine sto je praktikovano od Artotirita. Prilazeci analiticki ovom obredu, Helmer Ringgren pokusava da iznade porijeklo razlicitih elemenata u ritualu i uvjeren je da postoji neka veza izmedu tigbent (pojasa) i kusti Parsa. Turski ucenjaci su skloni da istaknu slicnosti sa samanistickim ritualom da bi povezali tradicije bektsija sa predislamskom turskom kulturom, u sto, bar vecim dijelom, Ringgren nije uvjeren. Poslije ove ceremonije, koja simbolizira izdvajanje novog clana iz predasnjeg zivota i njegovo integriranje u novi zivot kao erena u zajednicu erena (onih koji su dostigii istinu), postoji jos i skupni ob red ili pijanka, zvani "Ajin-i dzem", gdje on (kandidat) sudjeluje kao ravnopravan clan reda. Ova ceremonija, koja se provodi dva puta sedmicno, vise lici na praznovanje nego na poboini obred. Tada se toci rakija, naravno, uz elaboriranu proceduru, pjevaju se pjesme (nefes) uz pratnju saza i izvodi ples (sama'). Na celu reda bektasija nalazio se Celebi, koji je zivio u glavnoj tekiji "Pir evi" u Hadzibektaskoyu kod Kirsehira. Ova funkcija je bila nasljedna u XVIII i XIX stoljecu, ali ne uvijek. Pored njih, tu su bili i duhovni lideri bektsijskog reda, zvani "dede". Procelnik tekije zvao se "baba", clan reda "dervis", a tek primljeni u red nazivao se "muhib", i simpatizer reda "asik".  Bektasije nose kapu bijele boje sa 4 ili 12 nabora, sto, naravno, ima i simbolican znacaj (4 vrata ili 12 imama). Bektasije u nasim zemljama Uporedo sa turskim osvajanjima na Balkanu, zajedno sa vojskom u kojoj su i sami ucestvovali i sudjelovali u osvajanjima, pojavili su se dervisi-bektasije u nasim zemljama. Vec sredinom XIV stoljeta bektasije su se pojavile na granicama Rumelije, a do kraja ovoga vijeka ucvrstili su se medu janjicarima. Neki istoricari objasnjavali su to cinjenicom sto su janjicari bili vecinom hriscanska djeca, hriscanskog porijekla, ili ratni zarobljenici, pa su radije pokazivali sklonost ka bektasizmu kao narodnom obliku religije nego sunnitskom islamu. Krajem XVI stoljeta janicari-bektasije su i zvanicno priznali Hadzi Bektasa Veliju za svog sveca-zastitnika. Dakle, stvoren je kult Hadzi Bektasa, sto potvrduje i fakat da je od tada jedan bektasijski baba boravio u njihovom korpusu, a prilikom izbora, novi poglavica reda "dede" bi dolazio u Istanbul da i zvanicno primi krunu od janjicarskog age. Medutim, Prof. Fuad Koprulu zastupa drugu tezu, On opovrgava tvrdenja i legende koje se odnose na susret Hadzi Bektasa sa osmanskim vladarima -Osmanom i Orhanom, ili na ulogu koju je Hadzi Bektas imao u osnivanju janjicarskog korpusa, sto smatra cistom izmisljotinom, i sto po njemu nema nikakvog istorijskog osnova. Bektasijska propaganda imala je velikog uspjeha i utjecaja na Turkmene u Anadoliji, narocito u oblasti izmedu Kizilirmaka i Erzeruma i na jugu u planinama Taurusa. Ucenje bektasijskog reda prihvatili su i Turkmeni Juruci nastanjeni izmedu Jedrena i Dunava na Balkanu, potom stanovnici Dobrudze i Deliormana u istocnoj Bugarskoj, te stanovnici na planinama Rodopa u Grckoj i Bugarskoj. Tokom XV i XVI stoljeca mnostvo tih turkmenskih nomada prelazi na sjedilacki nacin tivota, osnivajuti svoja sela i nastanjujuci se u gradovima. Treba istaknuti cinjenicu da su heterodoksne grope dervisa odigrale znacajnu ulogu u islamiziranju hriscanskog stanovnistva u Rumeliji i u islamizaciji Balkana u toku XIV i XV stoljeta. O znacaju i krupnoj ulozi bektasija u sirenju islama medu starosjedilackim hriscanskim stanovnistvom u Rumeliji i na Balkanu govori i HaIil Inaldzik. On s pravom primjecuje da je bektasijski oblik islama, koji priznaje ravnopravnost religija, koji pridaje veci znacaj skrivenim vrijednostima nego spoljnim obiljezjima, koji zapostavlja vrsenje islamskih obreda-molitvu, post, a dozvoljava upotrebu vina i dopusta zenama da se pojavljuju otkrivena lica, bel feredze i slobodno mijesaju s muskarcima, te zbog svoje esteticke prirode i karaktera narodnog reda bio prihvatljiv za mnogobrojne balkanske seljake. Medutim, pored religiozno-sinkretistickog, postoji i jedan drugi aspekt. Naime, bektasijski red je i zbog svoga vjecito opozicionog stava prema oficijelnom sunnitskom islamu i sunnitskom drustvu opcenito nailazio na prijem protivnika osmanskog feudalnog drustva i poretka, a kao organizacija zatvorenog tipa za to je bio veoma pogodan. Iz tih razloga su ga prihvatile i grope koje su nastojale da kroz mrezu bektasijskih tekija provedu svoj utjecaj i odrze ili sacuvaju za sebe vise samostalnosti i vlasti. U vezi s tim moze se kasnije govoriti i o izvjesnoj ulozi i aktivnosti bektasijskih tekija u procesu stvaranja i njegovanja nacionalnih temji kod izvjesnih etnickih struktura kod nas. A sada da vidimo kako je bio zastupljen ovaj red dervisa i do koje mjere je irnao utjecaja u nasim zemljama.